Ustao se tri sata ranije.
Oprao i posložio veš, oprao, obrisao i posložio suđe.
Očistio i nasjeckao povrće za ručak, pripremio meso.
Idem po stanu i tražim gdje je pogrijepšio samo da mu mogu reći
“To se ne radi tako!”
Ali sve je napravio baš kako treba, samo da me naživcira.
Kapetan putničkog aviona preko razglasa: "...dragi putnici... ...moram vas, na žalost, obavjestiti da nam curi rezervar za gorivo i da ćemo za manje od 10 minuta ostati bez goriva... ...pokušati ću u međuvremenu prizemniti letjelicu, ali pošto smo trenutno iznad planinskog područja, ne vjerujem da ću to uspješno izvesti..."
U avionu muk. Ustane se zgodna djevojka, skine svu odjeću sa sebe i vikne: "Ako već moram umrijeti, željela bi da se osjećam kao prava žena kad se to dogodi! Ima li ovdje pravoga muškarca da mi to omogući?"
Pogleda ju Mujo i bude mu milo. Ustane se, samouvjereno joj priđe, skine košulju i nježno joj kaže: "Evo, ispeglaj ovo."
Propali političar traži posao kod građevinskog poduzetnika: - Ali vi ste političar, što vi znate o zidariji? – Jako sam dobar u postavljanju kamena temeljca.
Pita Tuđman đavola: Je l’ mogu da pozovem Zagreb samo na minut i vidim kako stoje stvari u mojoj zemlji?
Zanima me kada ćemo u Evropu.
– Može – odgovori đavo Završi Tuđman razgovor a đavo mu kaže – Ovaj poziv košta milion dolara.
– Nema problema.
Reče Tuđman i plati.
Čuje to Sadam pa i on upita: – Mogu li i ja da nazovem Bagdad?Ovi moji imaju probleme,pa me zanima kako ih rešavaju. –
Može,ali će te to koštati 2 miliona dolara. -Kaže đavo.
Sadam završi razgovor i plati.
To je sve čuo Milošević pa upita đavola: -A je l’ mogu ja da nazovem Beograd? Zanima me da li su sačuvali Kosovo,da li se popravio standard i mnogo toga još. – Može.
-Reče đavo. Kad je završio razgovor Milošević upita: -Koliko treba da platim?
– Ništa. – Odgovori đavo .- Kako ništa.
Ova dvojica su platili po milion i dva a ja ništa.
– Kad zoveš iz jednog pakla u drugi, računa se kao lokalni poziv.
